Zgrada je početkom 20. stoljeća izvedena kao dvorišna tvornička zgrada. Prije sadašnje rekonstrukcije doživjela je niz preinaka i pregradnji te je bilo nužno uspostaviti novi identitet zgrade koji bi ujedno nosio i identitet tvrtke što je postignuto postavom vanjskih pokretnih sjenila.

Odluka za postavom sjenila nametnula se lokacijom zgrade, njenom postavom između uličnih zgrada Savske ceste i željezničke pruge, kao i orijentacijom kuće istok – zapad, dakle značajnom osunčanošću istočnog i zapadnog pročelja. Sjenila formiraju vizualno prepoznatljivo pročelje koje postaje znak te nosi identitet zgrade – tvrtke. Sjenila u pet različitih boja izvučenih iz znaka tvrtke postavljena su u dvije prostorne ravnine te istovremeno objedinjuju pročelje i formiraju njegovu novu proporciju i dinamiku.

Unutar kompletno obnovljene zgrade u gradbenom smislu posebna pažnja posvećena je stubištima, novima u južnom i sjevernom aneksu zgrade kao i postojećem glavnom stubištu koje je transformirano izmještanjem centralnog sanitarnog bloka i postavom panoramskih dizala na njegovom mjestu.

Ostakljene kabine dizala postavljene su između ostakljenih stijena okna dizala. Tako ulaz u zgradu i stubište koje je njen glavni prostorno funkcionalni zglob postaju najreprezentativniji prostori.

„Ostvaren je korporacijski identitet, ali kao individualan i kontekstualan, a ne kao generički i autistički. Upravo na teritoriju najstrožih ograničenja (zaštićeno pročelje) arhitekt je konzekventnim traganjem pronašao vlastito područje izražajne slobode.“ Lovorka Prpić, ČIP br. 07-08/2007