Pitanje konteksta početkom projektiranja zapravo je pitanje građe koja generira «stil» ukoliko ne pristupimo zadatku gotovim rješenjima i oblicima.

Blok Banjavčićeva / Tuškanova / Vrbanićeva / Heinzelova nalazi se u zoni kojoj traje transformacija iz intenzivno radne (pogoni i skladišta) u stambeno poslovnu zonu. Zatečena uglovnica Banjavčićeva 1 – Tuškanova 43, građena kao tvornica trikotaže i pletene robe C. D. Gaon, od strane graditelje i arhitekata Pollaka i Bornsteina krajem tridesetih godina dvadesetog stoljeća, doživjela je niz adaptacija kao i dogradnju krila u Banjavčićevoj ulici.

I najkraći opis postojećih zgrada čija je namjena uvjetovala visoku konstruktivnu kvalitetu koja je omogućila rekonstrukciju, dogradnju i nadogradnju, kaže nam što je «građa»; zgrada po sebi ili zgrada kakva je bila.
Projektom je poštivano načelo, neovisno o novom programu, po kome ni jedno razdoblje nema pravo poništavati kreativna dostignuća prošlog razdoblja, a pogotovo ne s pozicija ocjenjivanja trenutnih estetskih stavova. Stoga je srušen nadograđeni treći kat izvorne zgrade u Tuškanovoj ulici, nadogradnja od 3 do 6 kata postavljena je u novim tlocrtnim odnosima (u obliku slova L) i translatirana prema dvorištu, a izvornoj zgradi vraćena je proporcija otvora s nužnim povećanjima sukladnim novom programu, te joj je tako «vraćena» osnovna forma usprkos znatnom povećanju kroz nadogradnju.

Nadogradnja je izvedena u čeliku, te tako kao i postojeće zgrade sa skeletnom okvirnom konstrukcijom, daje tlocrtu šansu za niz mogućnosti (prostornih i sadržajnih transformacija)."