Državni arhiv u Sisku nalazi se na rubu urbane mreže rimskog grada Siscije, gradu teško oštećenom kako u Domovinskom ratu, tako i u procesu tranzicije. Postojeća zgrada Arhiva nije predstavljala nikakav socijalni ili urbani znak svog užeg okoliša. Stoga je glavni cilj bio naglasiti značenje i javnu funkciju arhiva kroz dizajn i strukturu dogradnji. Odabrani osnovni materijal obloge pročelja, korten čelik, istovremeno je prolazan i privremen (hrđa i mijenja se dnevno), monumentalan (čelik) i kontekstualan, budući je dio dugogodišnje tradicije Sisačke željezare.

Dogradnja aneksa poštuje visinu vijenca i strukturu postojeće zgrade arhiva, te je spoj s postojećim objektom riješen formiranjem malih ulaznih dvorišta. Prizemlje aneksa izvedeno je u tvrdom materijalu (nebrušeni terazzo) dok je mansarda u cijelosti obučena u isti materijal (pokrov, pročelje i podgled) - korten čelik.

Konstrukcija zgrade je armirano betonska u sustavu zidova i stropnih ploča, što je logičan odgovor na visoke zahtijeve zaštite od požara, teških opterećenja u skladišnim prostorima i zbog mogućnosti izvedbe lokalnih izvođača.

Arhiv je dizajniran kao visoko učinkovita zgrada po pitanju energetske učinkovitosti uz korištenje podnog grijanja i hlađenja sa sustavom toplinskih pumpi. Prozori javnih i radnih prostora zaštićeni su od sunca s kliznim aluminijskim griljama, dok su oni u skladišnim prostorima zaštićeni fiksnim sjenilima od perforiranih korten ploča.